- Cesta ih zove, 9′ 17” (dokumentarni), 2004.
- 1. nagrada publike 43. revije hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva mladeži u Zadru 2004.<hvala>
MAJA KARAS
VIKTORIJA POPOVIĆ
VEDRAN ŠOKČEVIĆ – ŠOKAC
<snimatelj>
ALEN KOTARLIĆ
<montažer>
DANIEL PEJIĆ
BOJAN PERIĆ
<scenarij i režija>
IVAN KELAVA
<mentor>
JOSIP KRUNIĆ
2. Axadimitoriunus, 3’55” (eksperimentalni), siječanj 2004.
<scenarij, režija, snimanje, montaža>
SAŠA DUGONJIĆ i BOJAN PERIĆ
- I ovo je život, 10′ 40” (dokumentarni), 2004.
- 3. nagrada na Kvarnerskoj reviji amaterskoga filma- KRAF, Rijeka 2004.SINOPSIS: Film govori o životu bivših ovisnika u kršćanskoj zajednici Cenacolo u Novigradu, u Istri. Mladići iz nekoliko zemalja uz svakodnevnu molitvu i rad pokušavaju uz Božju i međusobnu pomoć izaći iz pakla droge. Njihova svjedočenja su iskrena.
<zahvala>
Ivanu, Zlatku, Emmanueleu i ostalim momcima iz Cenacola
te Ivi Gabrić na prijevodu
<suradnice>
LJILJANA MATOŠEVIĆ – LEVAK
NICOL MARUŠIĆ
<tonmajstor>
DOMINIK KNEZOVIĆ
<snimatelj>
JOSIP KRUNIĆ
<montažeri>
DANIEL PEJIĆ
BOJAN PERIĆ
<scenarij, režija>
IVAN KELAVA
- Prognoza: vedro i sunčano, 10′ (dokumentarni) , prosinac 2004./siječanj 2005.
- državna smotra LiDraNo 2005. i 2. nagrada stručnoga žirija na 37. reviji hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva u Đurđevcu 2005. godineSINOPSIS: Ova kratka dokumentarna reportaža govori o proslavi Nove 2005. godine u Lisabonu s kršćanskom zajednicom Taize koja okuplja mlade iz cijele Europe i šire na godišnji susret, svaki put u drugom gradu. Na gotovo 7000 km dugom putu autori su proputovali razne krajeve i upoznali najrazličitije ljude te vidjeli kršćanstvo drugim očima…
<putovali, snimali, režirali>
IVAN KELAVA, 3.r. SŠ
SAŠA DUGONJIĆ, 3.r. SŠ
<montirali>
DANIEL PEJIĆ, 4.r. SŠ
BOJAN PERIĆ, 1.r. SŠ
<mentor>
JOSIP KRUNIĆ
- Kad bi svi kao Dino, 10′ (dokumentarni), studeni/prosinac 2004.
- 1. nagrada stručnoga žirija i 1. nagrada publike na Kvarnerkskoj reviji amaterskoga filma – KRAF, Rijeka 2005. i državna smotra Lidrano 2005.
SINOPSIS: Film „Kad bi svi kao Dino“ govori o životu marljivoga i zanimljivog osmaša Dine Biserovića iz Gunje. Uz vrlodobar uspjeh u školi stiže obavljati mnoge obiteljske poslove na imanju: vozi traktor, cijepa drva, timari krave, raznosi mlijeko po kućama, a zna i svašta popraviti i mnoge poslove uspješno obaviti. Sve to čini uz osmijeh i s takvom lakoćom da se stječe dojam kako se Dino zapravo igra. Film je sniman u vrijeme ramazanskoga posta, tada Dino cijeloga dana ništa ne jede i ne pije, a pritom uopće nije ljut i nervozan. Svakodnevno se moli, čita i razmišlja. Majka ga svakoga dana u školu ispraća pjesmom – sevdalinkom, a otac budnim okom prati i savjetuje u poslu. Svijet bi bio puno bolji kad bi svi kao Dino.
<snimatelj>
DINO PERIĆ, 7.r.
<rasvjeta>
TONI PERIĆ, 6.r.
<ton>
MARINKO MARINKIĆ, 5.r.
<montažeri>
DANIEL PEJIĆ, 4.r. SŠ
BOJAN PERIĆ, 1.r. SŠ
<mentor>
JOSIP KRUNIĆ
<scenarij i režija>
IVANA KELAVA, 8.r.
<zahvala>
DINO BISEROVIĆ i NJEGOVI RODITELJI

