- Sara, 8′ 33” (dokumentarni), siječanj 2006.
- državna smotra LiDraNo 2006. ; 1. nagrada stručnoga žirija 44. revije hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva djece u Čakovcu 2006. i 2. nagrada stručnoga žirija na Kvarnerskoj reviji amaterskoga filma – KRAF 2006.
SINOPSIS: Sara je petogodišnja djevojčica koja zna čitati, čita čak enciklopedije, uči engleski… Kod kuće pjeva, opuštena je i vesela, a problemi nastaju kada Sara ide u predškolu… Baka je mora voditi i čekati pred učionicom. U predškoli Sara postaje sasvim druga osoba. Ignorira ostale, odbija sudjelovati u radu, šuti, plače…
„Sara“ je film koji je najviše proslavio našu malu, seosku filmsku družinu poznatu pod imenom Studio kreativnih ideja Gunja – SKIG. Prije „Sare“ bilo je još nekoliko filmova koji su nas vinuli na filmsko nebo dječjega filmskog stvaralaštva u Hrvatskoj, ali „Sara“ je nešto posebno.
Nastanak svakoga našeg filma, kao uostalom i svih filmova uopće, zanimljiv je, ali „Sara“ je priča za sebe. Vrata tik uz SKIG su vrata tzv. Male škole, zapravo predškole s dvadesetak mališana i učiteljicom Vlatkom Maroševac. Nikada jedni drugima nismo smetali, a nama su ta dječica čak bila posebno draga, ma divno susjedstvo. A onda smo primijetili kako je počela dolaziti u Malu školu jedna baka s unučicom. Ništa to ne bi bilo neobično, i drugi su dovodili svoju djecu i unuke, da baka nije morala čitavo vrijeme dežurati sjedeći na klupi pokraj vrata čekajući svoju unuku. Ubrzo smo primijetili da baka ima problema sa svojom unukom jer mala bi plačući odbijala ući u učionicu i svaki odmor bi provirila da provjeri čeka li je baka. I jednoga dana, kad je baka samo načas otišla sa svoga „stražarskoga“ mjesta, a to je mala uočila, nastala je panika.
<zahvala>
RUŽA I DRAŽEN / Sarini roditelji
ANĐELKA / Sarina baka
VLATKA / Sarina učiteljica
<snimatelj>
DINO PERIĆ, 8.r.
<ton>
MARINKO MARINKIĆ, 6.r.
<rasvjeta>
TONI PERIĆ, 7.r.
<montažer>
BOJAN PERIĆ, 2.r. SŠ
<scenarij i režija>
MARINA JURIŠIĆ
<mentor>
JOSIP KRUNIĆ
- Josipova molitva, 10′ 30” (igrani), travanj 2006.
- 1. nagrada stručnoga žirija 44. revije hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva djece u Čakovcu 2006.
SINOPSIS: Josipova molitva je socijalna priča o osmoškolcu Josipu koji se susreće s danas sve većim problemom – siromaštvom u obitelji. Oba roditelja su nezaposlena, tata je od rata izbjeglica iz Bosne. Žive kao podstanari, mlađi brat Marko često je bolestan, a Josip ima još jedan problem: uskoro će maturalac, ali nije siguran hoće li na putovanje sa svojim razredom. Na kraju filma Josip se moli Bogu da mu tata nađe kakav-takav posao, da Marko ozdravi i da ostvari svoj san – maturalac. Film je rađen prema priči Dragana Perikića.
<uloge>
MARIJAN MAJAČIĆ / Josip
MARKO LUCIĆ / Marko
JOSIP ŠOKČEVIĆ / tata
MATILDA ŠOKČEVIĆ / mama
ŽELJKO DUGONJIĆ / rođak
ANA MARJANOVIĆ / razrednica
<snimatelj>
DINO PERIĆ
<rasvjeta>
TONI PERIĆ
<ton>
MARINKO MARINKIĆ
<skript>
MARIJANA BELOBRADIĆ
<montaža>
BOJAN PERIĆ
<scenarij i režija>
MARINA JURIŠIĆ
MARKO DUGONJIĆ
<mentor>
JOSIP KRUNIĆ
- Carpe diem, 9′ 13” (dokumentarno-eksperimentalni), veljača 2006.
- 3. nagrada stručnoga žirija 38. revije mladeži i odraslih autora u Samoboru 2006. i državna smotra Lidrano 2006.
SINOPSIS: Ovaj kratki dokumentarni film s natruhama eksperimenta govori o potrebi za kretanjem i putovanjem, ali i o šarenilu svijeta u kojem živimo. Film je donekle i kritika ljudima današnjice koji su sve više ustaljeni u svojim sredinama, zato im autori ovim filmom poručuju: Carpe diem…
<scenarij i režija>
IVAN KELAVA i SAŠA DUGONJIĆ
<snimatelji>
SAŠA DUGONJIĆ, IVAN KELAVA, ALEN KOTARLIĆ, JOSIP KRUNIĆ
<mentor>
JOSIP KRUNIĆ
- Može bit’ da je dobar ovaj dečko, 11′ 49” (dokumentarni), rujan/listopad 2006.
- 2. nagrada stručnoga žirija 38. revije mladeži i odraslih autora u Samoboru 2006. i 1. nagrada internetskoga filmskog festivala REEL INSIGHTS u New Yorku 2009.
SINOPSIS: Jadranka Franjić je patronažna sestra iz Gunje. Film prati njen život i rad, sugerira specifičan odnos s pacijentima te njeno beskrajno strpljenje i zauzetost kako olakšati njihove patnje, nemoć i staračku usamljenost. Time uvelike pomaže i njihovim obiteljima koje se u početku bolesti teško snalaze i kakvo-takvo olakšanje vide u sestri Jadranki. Njeni pacijenti ponekad su djeca i mladi. Svima njima Jadranka dođe i kada je zimska noć i duboki snijeg. Živi sa starim i bolesnim roditeljima pa je čekaju mnogi kućni poslovi, a u štali krave koje izjutra valja pomusti. Samohrana je majka desetogodišnjega dječaka koji je svjestan da mamu mora dijeliti s teško bolesnim ljudima. Svoju usamljenost krati družeći se s računalom. Za svoj teški posao Jadranka je sramotno malo plaćena, no ona ne jadikuje, veseli je spoznaja da mještani cijene njen požrtvovni rad, koji često sliči žrtvovanju bez granica.<zahvala>
JADRANKI FRANJIĆ i OBITELJI / patronažna sestra u Gunji
JADRANKINIM PACIJENTIMA KOJI SU DOPUSTILI SNIMANJE
<montaža zvuka>
DANIEL PEJIĆ
<snimateljica>
MARINA JURIŠIĆ
<scenarist, režiser, snimatelj, montažer>
BOJAN PERIĆ
<mentor>
JOSIP KRUNIĆ
- Domaća zadaća, 9’17” (igrani), jesen/zima 2006.
<u glavnim ulogama>
MATEA LAMEŠIĆ / Gordana
MARKO JOKIĆ / Krešo
IVAN LOKANC / Zlatko
MARIO GRABOVAC / Miroslav
KATICA DOMINKOVIĆ / mama Slavica
JOSIP ŠOKČEVIĆ / tata Antun<u ostalim ulogama>
LAURA MATELJIĆ / Gordanina prijateljica
SENKA KLIŠANIĆ / učiteljica
UČENICI 3.a RAZREDA<pripovjedač>
MIROSLAV MIĆANOVIĆ<klapa>
DENIS MATANOVIĆ
<rasvjeta>
HARIS DEMIROVIĆ
<kamera 2>
FILIP PERIĆ
<fotograf>
ELVIS HASIĆ
<far>
FLORIJAN FARAGO i DARNEL ŠEČIĆ
<skript>
MARIJANA BELOBRADIĆ
<ton>
TONI PERIĆ
<montaža>
BOJAN PERIĆ
<scenarij i režija>
MARKO DUGONJIĆ
<mentor>
JOSIP KRUNIĆ

